Zlatna kuća Nerona (Domus Aurea) carska je rezidencija, zauzimajući 2. mjesto u Euroaziji na svom području (nakon Zabranjenog grada u glavnom gradu Kine - Pekingu).
Priča
Nero (Nerō Claudius Cezar Augustus Germanicus) sanjao je o najvećoj palači u povijesti Rima (Romi). Međutim, središte Rima je izgrađeno, a jedina prilika za trajno zadržavanje njegova imena vidjela se u izgradnji palače u obliku prolaza (domus tranitoria), koji bi se protezao od Palatina (Mons Pălātīnus) do brda Esquiline (Mons Esquilinus).
Međutim, Nero je imao "sreće": 64. god e. izbio je najveći požar koji je uništio većinu građevina oko brda Palatina. Izgradnja Zlatne kuće započela je nakon ovog požara.
Divovski kompleks palača i parka dizajniran je prema Neronu, briljantni tadašnji arhitekti Sjever (Severus) i Celer (Tseller).
U središtu je bila palača ukrašena zlatom i dragim kamenjem, a oko nje su bili postavljeni vrtovi, posađene šume, livade, kopali su jezerce. Izgled centra Rima promijenio se, krajolik 4 brda od sedam promijenio se do neprepoznatljivosti, otvarali su se jedinstveni pogledi iz svake nove točke, pogled je zadivljen obiljem zelenila i čudesnom seoskom prirodom.
Kompleks je obuhvaćao brda Palatine i Esquiline i njihovu okolicu, kao i nisko ležeće mjesto na kojem se kasnije pojavljuje Koloseum.
Planovi i crteži nisu stigli do naših dana, ali, prema riječima suvremenika, ukupnu površinu kompleksa možete procijeniti na 40-120 hektara.
Palača
Do naših dana sačuvani su samo fragmenti palače koji se nalaze u Trajanovom parku, koji se nalazi sjeveroistočno od Kolizeja.
Upravo je on bio u potpunosti obnovljen za vrijeme cara.
Ime Zlatna kuća nastaje zbog činjenice da je Neron zamišljen da pokrije pozlaćenu kupolu nad njegovom rezidencijom. To je bila odvažna odluka, jer su prije toga bile pozidane samo kupole vjerskih građevina.
O veličini palače može se prosuditi po činjenici da je, prema Svetoniou, duljina trijema duž bočnih zidova prelazila jedan i pol kilometar, u dvorištu se nalazio ribnjak, polja, vinogradi, šuma, slobodno su živjele divlje životinje i pasle domaće životinje. Ispred je bila Neronova 36-metarska skulpturalna slika.
Dvorana za gozbe bila je s otvorima za otvaranje u stropu, iz kojih su se raspršile latice cvijeća razbacanih po blagdanima i tamjan. Središnja dvorana bila je pomična za okretanje s nebeskom kupolom. Što se tiče vode, bila je slana, kao u moru, i sumporna, kao u ljekovitim izvorima. Takvi su opisi sačuvani u djelu Suetonija "Život 12 cezara".
Mozaici i freske
Memoari suvremenika i rezultati arheoloških istraživanja govore da su graditelji palače Nero koristili mozaične ploče ne samo na zidovima, već iu unutrašnjosti kupola kao ukras.
Središnja dvorana imala je dva svoda, od kojih je jedan zakrenut mehanizmima koji su se pokretali naporima nekoliko robova.
Zidove i stropne svodove ukrašavao je majstor Fabul s freskama koje su predstavljale zaplete drevnih mitova.
Neronov kip
Još uvijek ne postoji konsenzus o tome gdje se nalazila divovska skulpturalna slika Nerona (Colossus Neronis) grčkog majstora Zenodora, zvana Kolos: u hodniku ili na teritoriju koji se nalazi pokraj palače i koji graniči sa gradom. U svjedočanstvima suvremenika, njegova visina je 30-36 metara.
Kad je Neron preminuo, po nalogu svoga nasljednika Vespazijana (Titus Flavius Vespasianus), crte lica skulpture promijenjene su kako bi se uklonila sličnost s carem Neronom, a kip su nazvali personifikacija boga Sunca. Kasnije, prema uputi cara Hadrijana (Publije Aelius Traianus Hadrianus), skulptura je premještena u amfiteatar Flavia (Amphitheatrum Flavium), koji je preimenovan u Colossus, preimenovan u Koloseum. Car Komod (Lucius Aelius Aurelius Commodus) naredio je da urezi svoje crte lica umjesto lica boga Sunca. Ulomci kipa sačuvani su do 1936. godine, a nakon toga konačno su demontirani.
Smrt Zlatne kuće
Kad je Neron umro u 68. godini, isprva je car Oton (Marcus Salvius Otho) pokušao nastaviti svoje djelo. Ali vladao je samo 3 mjeseca, nakon njega na vlast je došla obitelj Flavian, od kojih je prvi bio Vespazijan. Vespasian je odlučio ne završiti izgradnju, što je zahtijevalo velika financijska ulaganja.
Stoga je napuštena nedovršena Zlatna kuća. Nešto kasnije, zahvaćen je vatrom, tada je teritorij palače i parkovnog ansambla izravnan, bare su napunjene, a ostaci palače sačuvani su pod zemljom. Na mjestu Nerove zlatne kuće podignute su nove zgrade:
- Koloseum;
- Rimski forum;
- Trajanske terme (Terme di Traiano);
- Triomphe Arc de Tita (Arco di Tito);
- Bazilika Maxentiusa i Konstantina (Basilica di Massenzio e Costantino) i drugi.
Za izgradnju privatnih zgrada podijeljeno je veliko zemljište.
Ostaci palače skriveni pod zemljom pronađeni su u 15. stoljeću. Kopije palače izrađene su u primjercima Raffaella (Raffaello Santi) i drugih umjetnika renesanse (Rinascimento). Međutim, pod utjecajem kiše i vlažnog zraka, freske su se brzo srušile.
U XX. Stoljeću dva su se desetljeća obavljali restauratorski radovi, a od 1999. do 2005., od 2007. do 2010., podzemne dvorane za posjetitelje su bile otvorene. U 2006. i 2010. godini došlo je do značajnog urušavanja svoda podzemnih dvorana.
Kako doći
Ruševine Zlatne kuće Nerona nalaze se na Via della Domus Aurea.
Najpogodnije je doći metroom do stanice Colosseo ili autobusima broj 53, 75, 80, 85, 87, 186, 810, do stanice Colle Oppio.
